Sjemenke marelice ubijaju stanice raka bez štetnih nuspojava

esu li sjemenke marelice prirodni izvor supstance koja ubija stanice raka bez uništavanja zdravlja i udarca po džepu pacijenata? Esencijalni sastojak zove se  l e a t r i l ili vitamin B17. Ako u ovom ima istine, zašto se za tu  informaciju ne zna? Zašto su izjave ljudi koji su izliječeni ili koji su izliječili druge cenzurirane ili su oni čak i zatvarani. Možda ima nešto u njihovim tvrdnjama?
Imajte na umu da industrija koja se bavi rakom, prema realnim procjenama, raspolaže godišnje sa preko 200 bilijuna dolara širom svijeta. Postoji mnogo različito pozicioniranih udruženja u sklopu te industrije koji bi ostali bez posla kad bi presušili izvori novca zajedno sa objavom  vijesti da su se pojavili jeftiniji, mnogo manje štetni i mnogo efikasniji lijekovi koji su uz to i lako dostupni.
Velike farmacije jednostavno bi nestale.

Sjemnke plodova zrelih marelica, sve što vam treba je 2-3 dana sušenja na suncu, nakon toga ih tučete isto kao i bademe, u sredini sjemenke se nalazi ukusna mesnata jezgra nalik pravom bademu.

Osušena mesnata jezgra marelica, kao što smo rekli nalikuje na bademe. Jesti ih možete koliko želite, ukusne su i zdrave i možete ih čuvati kao i bademe cijelu godinu.
Što je zapravo leatril ili B17?
1952. biokemičar Dr Ernst Krebb Jr. iz San Franciska, zaključio je da je rak metabolička reakcija tijela na lošu prehranu i da bi hranjive tvari koje nedostaju u modernoj čovjekovoj prehrani mogle biti ključ za prevladavanje raka. Njegovo istraživanje dovelo je do spoja pronađenog u preko 1200 jestivih biljaka koje nalazimo u prirodi. Taj spoj je  a m a g d y l i n .

Pripadnici plemena Hunza, spremaju i suše marelice, ništa se ne baca, meso i sjemenke se suše, sve se jede (osim tvrde kore sjemenke). Ovo je jedini narod na svijetu koji nikada nije imao ni jedan slučaj raka!!!!
Amagdylin je nađen u najvećim koncentracijama i zajedno sa neophodnim enzimima – u jezgri sjemenke marelice. Poznato je da primitivno pleme Hunza konzumira velike  količine  jezgri iz sjemenki marelica. Tvrda kora se razbije da bi se došlo do mekane jezgre. Nije poznat niti jedan slučaj raka među pripadnicima tog plemena…ikada. I žive dugo i zdravo. Leatril je proizveden jednostavnom ekstrakcijom amagdylina iz meke jezgre sjemenke marelice, pročišćen i  koncentriran.
Amagdylin je nitrilosid. Nitrilosidi su teški za klasificiranje jer: nalaze se u hrani, a sami po sebi nisu hrana. Kao i nitrilosid, amgdylin strukturom nalikuje grupi B vitamina pa ga je dr. Krebb nazvao B17, s obzirom na to da je dotad bilo izolirano 16 vitamina iz B grupe.
Dr Krebb je ubrizgao sebi leatril da bi bio siguran da nema toksične učinke. Proveo je daljnja ispitivanja na životinjama i kulturama u laboratoriju te zaključio da leatril mora biti učinkovit u liječenju raka. Usput, standard Američke agencije za lijekove i hranu (FDA) za sigurnost lijekova poznat je i kao LD50, gdje LD predstavlja smrtonosnu dozu (lethal dose), a 50 je postotak  laboratorijskih životinja otrovanih testnim lijekovima do te mjere  da umiru.
Dok god je postotak  ubijenih životinja ispod 50%, FDA će za takav lijek izdati odobrenje!
Budući da se leatril dobiva direktno od hranjive supstance  koju nalazimo u prirodi, a nije proizveden kemijski u laboratoriju, nemoguće ga je patentirati. I naravno, nije otrovan. Drugim riječima, kao što je slučaj sa svim prirodnim materijama koje iscjeljuju, veliko farmaceutsko carstvo  i AMA (American Medical Association) ne mogu se obogatiti ni na račun ove supstance, ni na račun dugoročnih nuspojava nastalih  dugotrajnim korištenjem ovog lijeka.
Postoji  više svjedočenja oboljelih od raka koji su se izliječili samo žvačući velike količine sjemenki marelice.
Sjemenke su konzumentima mnogo dostupnije od leatrila koji je FDA zabranila 1971. godine. Leatril je teško, ali ne i nemoguće, proizvesti. Sjemenke su zapravo mekane, bademaste jezgre gorkastog okusa smještene unutar tvrde koštice. Koriste se tako da se mekane jezgre vade iz tvrde koštice. U svakom slučaju, dostupne su i nisu skupe.
Kako djeluju?
Amagdylin sadrži 4 tvari – dvije vrste glukoze, benzaldyhid i cijanid. Cijanid i benzaldyhid su otrovi ako se nađu otpušteni ili oslobođeni kao čiste molekule, ne vezane u druge molekularne formacije. Mnogo vrsta hrane sadrži cijanid, ali je ta hrana sigurna, jer je on vezan i zaštićen kao dio druge molekule i stoga ne može prouzročiti  štetu.
U normalnim stanicama čak postoje enzimi koji hvataju slobodne molekule cijanida i kombiniraju ih sa sumporom, čineći ih bezopasnima. Taj enzim je rodanaza koja djeluje kao katalizator u reakciji povezivanja slobodnog cijanida i sumpora. Spajanjem cijanida sa sumporom nastaju cianati, neutralna supstanca koja jednostavno prelazi u urin ne oštećujući zdrave stanice.
Ali stanice raka nisu normalne stanice. One sadrže enzim koji druge stanice nemaju – betaglukozidazu. Ovaj enzim, karakterističan samo za stanice raka, odgovoran je za otključavanje enzima koji djeluje na molekulu amagdylina. Ona oslobobađa benzaldyhid i cijanid koji zajedno stvaraju toksičan spoj. On djeluje na beta-glukozidazu koja uzrokuje samodestrukciju stanica raka.
Amagdylin i leatril, zajedno sa zaštitnim enzimima iz zdravih stanica i oslobođenim enzimima iz stanica raka na taj su način sposobne uništiti stanice raka bez ugrožavanja zdravih stanica.

Jesmo li mi ljudi postali toliko kratkovidni da ćemo odbaciti sve što nam je priroda ponudila kako bi bili živi i zdravi??
Kemoterapija pak, uz neodređen broj stanica raka ubija mnoštvo drugih stanica i slabi imunološki sustav, o čemu smo mi već pisali.
Stanice raka pri tom imaju tendenciju povratka bilo gdje u tijelu, jer je pacijentovo opće stanje narušeno zbog prisutnosti  kemo-toksina. Industrija raka smatra nekog izliječenim ako se rak u roku 5 godina ne vrati. Procjenjuje se da od onih koji budu podvrgnuti „velikom trojstvu“ u liječenju raka koju propagira AMA (American Medical Association): operacije, zračenja i kemoterapiju, ne više od 3% pacijenata spada u skupinu onih kod kojih 5 godina nisu nađeni nikakvi znakovi povratka raka. Osim slabih efekata koje ima, primjena ovog načina liječenja je i mnogo skuplja.
Za nekog tko ima rak, potrebno je značajno povećanje dnevnog unosa vitamina B17  da bi se amgdylinu omogućilo da dođe do stanica raka sa beta-glukozidazom. To je zbog toga jer neke molekule amagdylina budu neutralizirane od strane normalnih stanica koje sadrže rodanazu.
Među onima  koji su koristili leatril postotak izliječenja među oboljelima koji nisu podvrgavani standardnom: reži, zrači, truj – mainstream postupku liječenja, je 85%. Među onima koji su prešli na terapiju leatrilom nakon svega što konvencionalna medicina nudi, postotak izliječenih je samo 15%.
U Meksiku je klinika koja tvrdi da im je postotak izliječenih leatrilom 100%!
Obuzdavanje medicinske mafije
Još od 1920., oni koji prakticiraju alterativne terapije i lijekove za liječenje raka i njihovi glasnici, marginalizirani su, uznemirivani, zatvarani pa čak i ubijani. Federalne agencije korištene su za montiranje izmišljenih optužbi ili nametanje poreza na hipoteke od strane IRS-a (američke agencije nadležne za prikupljanje poreza) koje su provodili američki šerifski uredi. Tako je dr. Gary Glum  bio uznemiravan zbog pisanja knjige o proizvodu pod imenom Essiac Tea (Čajna mješavina poznata u svijetu alternative, prodaje se pod imenom Essiac Tea i upotrebljava  za liječenje raka  op.prev.) Više pogledajte ovdje.
Mladić iz Brooklyna, Jason Vale bio je u zatvoru jer je prekršio zabranu o prenošenja drugima, putem TV-a, svojih iskustava o tom kako se izliječio od raka koristeći te zločeste koštice marelica! Jason je najsvježiji primjer kako medicinska mafija ima moć nad legalnim sistemom baš u slučaju B17.
Leatril koji je potpuno neotrovan zabranjen je od strane FDA 1971. godine.
Kratko nakon zabrane 1971. iskusni liječnik, dr. John Richardon koji je uspješno koristio leatril u liječenju raka, došao je svom  prijatelju Edwardu Griffinu, objavljivanom novinaru-istraživaču i zamolio ga da napiše nešto kako bi njemu i drugima pomogao da nastave s primjenom leatrila na njihovim pacijentima sa rakom.
Edward Griffin objavio je svoja istraživanja u knjizi pod nazivom  Svijet bez raka. Ova knjiga ne samo da objašnjava djelovanje leatrila i bilježi nekoliko vrsta liječenja raka, nego je Griffina njegov istraživački nos odveo dalje u zečju rupu, u samo središte nastojanja koje provodi industrija raka – da sva alternativna sredstva za liječenje raka drži podalje od svjetlosti dana. Tako je otkrio da je Sloane-Kettering Institut za rak spalio svu dokumentaciju iz znanstvenih istraživanja koja dokazuju da je leatril „vrlo učinkovit“ u liječenju raka.
Griffin je ove dokumente dobio od dr. Ralph Mossa kojem je bilo rečeno da dokaze prikrije te da potvrdi da je leatril bezvrijedan. On je odbio pa je bio prisiljen napustiti svoj položaj kao PR menadžer pri Sloan-Ketteringu. Od tog vremena –  1977. godine, dr. Ralph Moss nastavio je s pisanjem i objavljivanjem nekoliko knjiga o različitim načinima liječenja raka. Uvijek je pravo ohrabrenje vidjeti insidera koji izlazi van s informacijama! Neko drugi zauzeo je ispražnjeno mjesto dr. Mossa u kompaniji i servirao o leatrilu laži koje su kasnije punile stupce medicinskih časopisa.
Što je u stvari sa medicinskim časopisima? U posljednje vrijeme najprest ižniji New England Journal spustio  je svoje  standarde i prema njima ne objavljuje članke onih koji su plaćeni od strane velikih farmaceutskih kompanija –  osim ako iznos ne prelazi 10 tisuća dolara godišnje. Da nisu spustili standarde ne bi imali dovoljan broj članaka kojima bi ispunili časopis! Naravno, većina medicinskih časopisa su ionako samo mjesto za oglašavanje velikih farmaceutskih kompanija.
Edward Griffin sa svojom knjigom „Svijet bez raka“ i Phillip Day  u svojoj „Rak: zašto još uvijek umiremo da doznamo istinu“ rasvjetljavaju  činjenicu da industriji raka u stvari nije cilj izliječenje. Čak i neprofitne organizacije  koje dobivaju milijune od ispranih mozgova, okupljaju oko sebe  mase ljudi zajedno sa sredstvima za promoviranje velikih farmaceutskih kompanija. Uzgred, neprofitne organizacije uvijek mogu i imat će ključne ljude koji  rade za godišnje iznose koji premašuju šesteroznamenkaste cifre.
Liječnici uglavnom rade ono za šta su obučeni i što im je rečeno da rade; medicinski časopisi sadrže namještena izvješća i laži. Fondacije za rak imaju „mjesec raka dojke“ i slične akcije njihovih PR-ova, kojima pridobivaju ljude da što prije upadnu u žrvanj ove industrije bolesti kojoj na vrhu stoje velike farmaceutske industrije. Tu se radi o onovcu i karijerama, a ne o javnom zdravstvu  i „ratu protiv raka“.
Trenutno je stanje takvo da mainstream medicina gubi bitku s rakom kojeg ima više nego ikad. U današnje vrijeme 1 od 3 osobe ima šansu da dobije rak, a sve više je onih koji umiru nakon konvencionalnih tretmana. Moglo bi se reći da se radi o pandemiji! Ti podaci i ogromna sredstva koja se daju u tom smjeru omogućuju jednoj grupaciji da živi luksuznim životnim stilom, i da na račun našeg zdravlja uživaju u udobnim i sigurnim radnim mjestima.
U međuvremenu veliki broj istinskih humanista, liječnika, poznavaoca biljaka, pisaca, zabrinutih zbog zataškavanja istine, tretirani su poput kriminalaca, ludih čudaka, a ima i onih kojima su životi totalno upropašteni. To je tragično. Jednako kao i činjenica da milioni ljudi pate i umiru, dok ih se za to vrijeme ubjeđuje da se protive korištenju efektnijih i manje bolnih postupaka.

Jezgra sjemenkemarelice, prirodan lijek i prevencija protiv kancerogenih oboljenja.
Tretmani leatrilom
Postoji velik broj priča ljudi koji su u liječenju koristili leatril i koštice marelica i pri tom imali uspjeha. Uobičajena preporuka za prevenciju je 5 – 7 sjemenki u toku dana. Kod  slučajeva raka  2 – 3 puta povećati dozu. Neki savjetuju 1 sjemenku na svakih cca 4,5 kg tjelesne  težine. Za održavanje, nakon terapije, vratiti se na 5 – 7 sjemenki dnevno.
Neki terapeuti leatrilom daju pacijentima tablete vitamina B15 i probavne enzime, kao što je papain iz papaje te bromalin iz ananasa. Prevelika količina sjemenki marelica ili leatrila, može prouzročiti mučninu i vrtoglavicu. Nema zabilježenih smrtnih slučajeva ili poremećaja uzrokovanih leatrilom ili sjemenkama, u svakom slučaju. Unatoč nekim zabilježenim uspjesima u slučajevima kombiniranja konvencionalne terapije i uzimanja letrila, ta kombinacija se ne preporučuje. Većina onih koji kombiniraju ova dva načina liječenja, na kraju napušta kemoterapiju, ali svejedno umiru.
Mnogi praktikanti i pisci preporučuju terapiju letrilom i sjemenkama kombiniranu s nekom drugom alternativnom metodom liječenja raka, pogotovo ako ste prepušteni sami sebi i provodite liječenje kod kuće. Čitateljima Natural Newsa  jasno je već da je zdrava hrana i izbjegavanje stresa neophodno u liječenju. Temeljna promjena načina življenja, dio je svake postojane terapije u liječenju raka. Osim toga, mali mix alternativnih terapija koje se međusobno podržavaju, čini se kao dobar pristup liječenju.
Na primjer , Gersonova terapija liječenja raka sokovima, s pravim sokovnikom, te upotreba klistira s kavom, koji oslobađa jetru od otrova, mogu se pridodati terapiji leatrilom. Tom zdravom kombinacijom, teško da možete pogriješiti.
……………..
Napravite svoje vlastito istraživanje koje možete započeti dolje navedenim linkovima. Ovi izvori predstavljaju više od samo dobro obavljene domaće zadaće autora članka. Autorova namjera je da ih koristite kao osnovu vašeg vlastitog istraživanja. Zašto gubiti novac i zdravlje na otrovne lijekove kad toliko toga imamo na raspolaganju kao alternativu, s mnogo manje novaca i negativnih poslijedica.